Ribosom je organela koja se nalazi u ćelijskoj citoplazmi. Sastoji se od bjelančevina i RNK. U njemu se sintetiziraju bjelančevine, tj. prevodi genetička uputa koja (iz jedro|jedra]] dolazi u obliku glasničke RNK (iRNK). U ribosomima se genetička šifra, koja je zapisana redoslijedom nukleotida prevodi na jezik aminokiselina - strukturnih sastavnica polipeptidnih lanaca. Ribosomi sadrže dvije subjedinice: veliku (50S) i malu (30S). Ribosomi prokariotskih i eukariotskih organizama se međusobno razlikuju po dimenzijama i drugim svojstvima; u prokariota su manji od onih u eukariota. Subjedinica S predstavlja koeficijent sedimentacije tokom centrifugiranja. Ribosomi eukariota su 80S i široki su oko 22 nanometara. Ribosomi koji se nalaze u citoplazmičnom matriksu sintiziraju strukturne proteine matične ćelije, dok ribosomi koji su zakačeni za plazmatičnu membranu sintetiziraju proteine koji se, nakon sinteze, transportiraju van ćelije. Ako se nalaze na površini endoplazmatskog retikuluma, nazivaju se hrapavim ili granuliranim. Oblik svakog novog sintetiziranog proteina zavisi od sekvence aminokiselina. Posebni proteini, zvani molekularni pratioci (šaperoni) pomažu pri savijanju i uvijanju polinukleotidnog lanca koji se sastoji od velikog broja aminokiselina. To uvijanje i savijanje ("smatanje") lanca određuje oblik proteina. Oni se označavaju kao 70S ribosomi. Prečnik im je oko 14-20 nanometara, a molekularna masa oko 2.7 miliona.[1][2][3][4][5]
Proces sinteze proteina u ribosomima počinje kada se oni nakače na molekul informacione RNK (iRNK). Ako se na jedan molekul iRNK zakači veći broj ribosoma onda se obrazuju poliribosomi (polisomi).